Jeste li se zapitali, kakav bi svijet bez mašte bio? Kako bismo radili nove stvari, ako ne bismo bili znatiželjni? Danas ću vam pokušati otkriti na koji način potaknuti razvoj mašte, znatiželje i inteligencije kod djece jer upravo su oni nositelji naše budućnosti. Današnji blog bit će vrlo edukativan, ali i iskustven.
Mnogi autori kažu kako je mašta sposobnost stvaranja novih kombinacija iz gotovih elemenata, a znatiželja je osobina koja potiče istraživanje, učenje nečeg novog. Inteligencija se definira kao sposobnost koja omogućuje snalaženje u novim prilikama. Ako usporedimo sve ove tri definicije dolazimo do zajedničke stvari, a to je novo i drugačije. Bilo da govorimo o inteligenciji, mašti ili znatiželji, sve ove sposobnosti i osobine potiču nas na nešto novo. Razvojem znatiželje potičemo razvoj mašte, što mora doprinijeti razvoju inteligencije. Ove tri komponente vrlo su usko povezane, ali ih možemo gledati i pojedinačno.
ZNATIŽELJA
Za početak, promislimo malo o znatiželji kao osobini koja potiče istraživanje. Djeca su od najranije dobi motivirana za istraživanje novih stvari, pa će tako male bebe probati raznovrsnu hranu, naučiti brojna motorička gibanja, pokušati uzeti i promotriti najsitniju mrvicu s poda i sl. Ništa manju volju za istraživanjem nemaju ni veća djeca (dob od 5-9 godina), no ponekad nesvjesno, roditelji tu motivaciju ruše. Sjetite se, koliko ste puta petogodišnjaku rekli ne skači, ne trči, ne penji se, past ćeš… sve su to bili njegovi pokušaji razvoja znatiželje. Razumijem da smo mi roditelji ponekad zabrinuti za sigurnost naše djece i to upravo tako treba i biti, no moramo djecu pustiti da budu ono što jesu – djeca. Svaki put kad krenete upozoriti dijete na neko njegovo ponašanje koje se vama učini nesigurnim za njega, razmislite o nekoliko stvari:
- Je li to zaista ugrožavajuća situacija – što je najgore što se u tom trenutku može djetetu dogoditi (penje se na drvo – može pasti).
- Koliko je ta situacija djetetu zanimljiva – je li dijete jako zainteresirano za to što je krenulo napraviti (na vaše upozorenje “budi oprezan” dijete odustaje ili nastavlja dalje).Kolik
- Je li ta situacija izvan vaše ili djetetove zone komfora – dijete će nove stvari isprobavati u sigurnoj zoni, rijetko će pokušati nešto novo ukoliko se ne osjeća sigurno, više puta roditelji jako zaštitnički pristupaju nekim djetetovim zahtjevima jer time izlaze iz vlastite, a ne iz djetetove zone komfora.
Postoje tri čimbenika koja određuju istraživačko ponašanje djeteta: temperament djeteta, reakcije odraslih osoba i poticajna okolina primjerena djetetu. O tome planiram govoriti u nekom narednom blogu, ali želim skrenuti pozornost da ona rečenica “on je takav” nije isključivo povezana s tim tko je kakav, nego i s faktorima okoline u kojoj dijete odrasta. Bitno je da roditelji propitaju svoje reakcije prije nego reagiraju prema djetetu.
MAŠTA
Albert Einstein je rekao da pravi pokazatelj inteligencije nije znanje, već mašta. Time već možemo naslutiti koliko su ova dva pojma vezana. Mašta je sve ono što ne proživljavamo u stvarnom svijetu, a kreiraju ju naše želje i životne prepreke (stvaramo način na koji pokušavamo riješiti određene poteškoće). Sposobnost da maštamo ima mnogo prednosti, kako za djecu tako i za nas odrasle. Mašta potiče kreativnost i omogućava rađanje novih ideja za puno veće probleme. Svi koji maštaju, bili odrasli ili djeca, vide puteve i kreiraju načine tamo gdje drugi vide zid i bezizlaznu situaciju. Ako mene pitate, upravo je ta sposobnost jedna od glavnih vještina koju mi roditelji, učitelji i svi odrasli trebamo poticati kod djece. Kako to postići? Evo nekoliko praktičnih načina:
- Čitajte djeci od najranije dobi – čitanje slikovnica potiče jako puno stvari u djetetovom mozgu. Nikada nećete pogriješiti ukoliko uzmete slikovnicu i pročitate ju djetetu. Osim što razvijete maštu kod djeteta, potičete dijete da zavoli knjigu i čitanje.
- Slikajte, crtajte, izrađujte – stavite bojice i papir na djetetu vrlo vidljivo mjesto. Isprobajte vodene bojice, tempere, glinamol… ne možete pogriješiti s likovnim odabirom, svaki je dobar. Izbjegavajte samo djetetu nametati kako nešto izgleda, pustite da ono samo izradi svoju verziju nečega.
- Zajednička igra – dijete se treba samo igrati i u društvu vršnjaka, ali je ponekad poželjno uključiti se u tu igru. Kroz igru možete korigirati mnoga neprihvatljiva ponašanja, saznati kako se dijete osjeća u određenoj situaciji, potaknuti dijete na drugačija viđenja stvari. Uostalom, igra je toliko opuštajuća aktivnost da će vam sigurno dobro doći, posebno u drzštvu vlastitog djeteta.
- Razgovarajte – dijete u dobi od treće godine počinje postavljati puno pitanja, ponekad je naporno odgovoriti na sva ta pitanja, no time razvijate ne samo maštu, već i djetetov rječnik i zanimanje za određeno područje. Na svako djetetovo “zašto” pokušajte racionalno odgovoriti, jer “zato” nije prikladan odgovor. Ponekad će vas dijete pitati nešto na što nećete imati odgovor, u toj situaciji potražite odgovor zajedno.
- Istražite prirodu – sve što nas okružuje je neiscrpan izvor istraživanja. Odvedite dijete u šetnju šumom, šuma je savršeno mjesto za istraživanje. Pričajte priče dok hodate, istražujte i promatrajte što se nalazi oko vas. Primijetit ćete kako će vas djeca iznenaditi vlastitim zaključcima.
Nađite vremena u danu za kvalitetno vrijeme za vaše dijete. Ponekad se to čini nemogućim, ali moram vam reći iz vlastitog iskustva, ja sa svojih troje uvijek nađem bar dio dana kada se posvetim samo njima.
INTELIGENCIJA
Inteligencija je sposobnost snalaženja u novim situacijama. Ako je nešto sposobnost, onda ju možemo razvijati. To je nama, roditeljima i učiteljima, jako dobra informacija koju ne smijemo zanemariti. Vrlo često nesvjesno radimo određene stvari koje će unazaditi razvoj inteligencije, umjesto da ju unaprjeđujemo. O inteligenciji ćemo svakako govoriti detaljnije u nekom drugo blogu, no danas ću vam dati samo bitne smjernice. Krenimo od početka:
- Dječaci trebaju plavu sobu, a djevojčice ružičastu – već prije nego se dijete rodi, mi ga bombardiramo određenim stereotipima koje nam društvo nameće. Bebe vide vrlo mutno i razlikuju samo kontraste, a mi im serviramo sve nježno i umjereno, umjesto da dijete izložimo kontrastima jer time razvijamo puno bolje veze u mozgu.
- Pod je prljav i dijete se ne treba igrati na podu – pod je potpuno sigurno mjesto gdje se dijete koje postaje pokretljivo (okreće se i puže) upravo treba igrati. Naravno da trebate postaviti određene granice oko stepenica, izvora velike topline i sl., ali pustite dijete nek se okreće i puže na velikoj površini – podu.
- Ne trči i ne skači – koliko ste puta rekli djetetu, ne skači i ne trči, a upravo je to ono što dijete treba raditi.
- Pusti mama će – ova rečenica je najgore što možete napraviti za svoje dijete. Marija Montessori kaže “Nauči me da napravim to sam”. To je rečenica kojoj bi se svi roditelji trebali voditi u odgoju djece. Ako ćete sve prepreke u djetetovom životu rješavati vi, zašto očekujete od djeteta da će ih moći samostalno svladati u svojoj 20. ili 30. godini?
- Pustite dijete da pogriješi – ljudi smo i u našoj je prirodi da griješimo, zašto i djeca ne bi imala pravo na to. Svaka greška ih uči nečemu novom, u svakoj greški pronalazi se nešto što će obogatiti vaše dijete. Naučite ih da greške nisu kraj svijeta i da se znaju s njima nositi.
Nadam se da sam vam uspjela dati određene smjernice, kako biste mogli poticati razvoj mašte, znatiželje i inteligencije kod djece. Vjerujem da ste svjesni važnosti ovog dijela djetetovog razvoja i da vam konkretni savjeti puno znače. Uvijek budite spremni pomoći svom djetetu kao i otići kada vidite da se samo dobro snalazi. Nemojte misliti da ste loš roditelj ako pustite dijete da griješi i pokušava samo, to je upravo ono što trebate raditi kako bi vaše dijete izraslo u čovjeka ili ženu koji će znati što žele i kako će do toga doći. Za kraj, rečenica Marije Montessori “Mi ne možemo učiti dijete kako da bude umjetnik, ali mu možemo pomoći da samo razvije: Oko koje vidi; Ruku koja sluša, Dušu koja osjeća”.