Ana Marija Đaniš's Profile Page

Ponekad je vrlo teško pravilno odgovoriti na određeno djetetovo ponašanje. Ponekad smo i sami isfrustrirani činjenicom da se ne znamo pravilno postaviti u određenoj situaciji. Posebno je teško pravilno reagirati u burnim dječjim reakcijama koje su ponekad zaista neprihvatljive. Danas ću pisati upravo o pravilnom odgovoru na dječje neprihvatljivo ponašanje i sustavu kazni i pohvala kao osnovnom pokretaču odgoja. POTKREPLJIVANJE Ovaj pojam se u dječjoj psihologiji često koristi jer iz njega proizlazi cijeli sustav odgoja. Potkrepljivanje se označava kako posljedice nečijeg ponašanja. Ono povećava ili smanjuje vjerojatnost ponovnog pojavljivanja tog istog ponašanja. Iz toga proizlazi da mi sustavom nagradi i kazni, odnosno potkrepljivanjem određenog ponašanja možemo na neki način oblikovati ponašanja djece. Općenito govoreći, kaznama želimo postići uklanjanje nepoželjnog ponašanja kod djeteta, a nagradama želimo postići povećanje učestalosti poželjnih ponašanja. Dakle, ako dijete nešto krivo radi, kaznom ćemo to ponašanje pokušati smanjiti, a ako dijete nešto dobro radi, pohvalom ćemo pokušat dijete navesti na ponavljanje takvog ponašanja. S obzirom da ja voli stvari reći konkretno, dajem primjer: Marko je predugo ostao vani i nije kući došao na vrijeme. Marko će za kaznu sljedeći puta kući morati doći pola sata ranije od uobičajenog vremena. Kada Marko samoinicijativno opere suđe, tada mu mama za nagradu dozvoli da pola sata dulje ostane s prijateljima vani. S toga, rekla bih kako pojam potkrepljivanja označava i kaznu i pohvalu, ovisno o vrsti ponašanja. KAZNA Govoreći o kaznama, najvažnija stvar koju treba i želim naglasiti jest da se nikada ne kritizira i kažnjava dijete nego njegovo ponašanje. I kazna kao takva ne treba nastati "ko grom iz vedra neba", ona je posljedica prijašnjeg nepoštivanja dogovora. Baš nikada nemojte negativne konotacije koristiti i usmjeravati na dijete nego na nepoželjno ponašanje. Shvaćam kako smo svi naučili kritizirati osobe, ali to proizlazi iz odgoja naših roditelja. Sigurna sam kako se niste osjećali ugodno, čak bih se usudila reći da ste se osjećali nevrijedno kada bi vas roditelji izgrdili za neko neprihvatljivo ponašanje. Također, sigurna sam da vi to ne želite svojoj djeci. Svaku kritiku usmjeravajte prema ponašanju. Vjerujem kako će kroz primjer biti jasnije. Ana nije pospremila sobu iako joj je mama rekla da to učini nekoliko puta, umjesto toga sjedila je za računalom i igrala igrice. Mama neće ući u Aninu sobu i govoriti joj vrlo visokim tonom: "Neuredna si, neorganizirana si i neposlušna i lijena!" jer Ana nije ništa od toga. Mama će ući u Aninu sobu i mirnim tonom reći: "Ana, ugasit ćeš računalo i pospremiti sobu, ukoliko se vratim i soba nije pospremljena, računalo napušta tvoju sobu na 1 dan." Ana je sasvim jasno čula što joj mama kaže jer je mama to rekla sasvim smirenim i jasnim tonom, također je svjesna što će se dogoditi ukoliko ne poštuje dogovor. Potpuna odgovornost je na Ani. Mama preuzima odgovornost za dosljednost kada se i nakon te rečenice vrati u neurednu sobu i zateče Anu za računalom. Mama će mirnim tonom ugasiti računalo i odnijeti ga u drugu sobu. Pritom, može i reći Ani kako će računalo ostati u drugoj sobi i nekoliko dana dulje od dogovorenog ukoliko soba ne bude pospremljena kada se idući put vrati. Ovim načinom nitko nije dao nikakvu negativnu kritiku na dijete, posljedica je nastala iz neprihvatljivog ponašanja. Dajem još jedan primjer za djecu mlađe dobi: Marina je bacila bratove igračke tijekom igre po sobi jer se naljutila na brata. Najprije probajmo posjesti dijete i razgovarati s njim. "Nije lijepo što udaraš bracu seku jer ih tako možeš ozlijediti. Kako bi ispravio takvo ponašanje, bilo bi lijepo da se ispričaš i da ovaj puta ti pospremiš i svoje i bratove igračke." Osim toga, naglasite i da će ubuduće morati raditi isto, ako se ponašanje nastavi, te naglasite pozitivne strane promjene ponašanja: "Ako dopustiš braci da se igra tvojim igračkama, možete dijeliti igračke i tako se još bolje zabaviti, a na kraju igre ćemo zajedno pospremiti sobu i ići na sladoled." Tako dijete dobiva alternativu koja je u svakom pogledu za njega bolja opcija od nasilja, a potaknut će djecu i na zbližavanje tijekom igre. Još jedna bitna stvar u kaznama je ta da se uvijek izriču kada se emocije smire. Najčešće u svađi ili bilo kojem neprihvatljivom ponašanju, emocije su vrlo intenzivne i teško ih dijete kontrolira. Upravo iz tog razloga, dobro je djetetu pomoći da se smiri i imenuje emociju kako bi ju lakše izreguliralo. Nakon što se dijete smiri, uvijek je potrebno razgovarati o ponašanju i djetetu objasniti zašto je u kazni i zašto je kazna takva kakva je. Osobno, svoju djecu uvijek na kraju razgovora pitam: "Znaš li zašto si u kazni?" ili "Misliš li da je tvoje ponašanje bilo za kaznu?". NAGRADA Jednako važne, a možda čak i važnije u odgoju su nagrade. Nagrade povećavaju vjerojatnost ponavljanja poželjnog ponašanja kod djeteta. Kako i kod kazne, djetetu se treba jasno reći za što ga se nagrađuje i zašto je to ponašanje poželjno. Kada dijete vidi da nešto ispravno radi, a uz to da ste vi primijetili njegov trud i lijepo ponašanje te ga nagradili, ono gradi svoje samopoštovanje i osjećaj vrijednosti. To ga motivira da se i ubuduće izabere ponašati na takav način kako bi ponovno izazvalo u sebi te ugodne osjećaje. Nagrade mogu biti materijalne i nematerijalne. Preferirajte nematerijalne nagrade jer njima se povezujete s djetetom na više nivoa, npr. zagrljaji, poljupci, pohvale. Ovakve nagrade potiču dijete da se trudi zbog ugodne emocije koja dolazi s trudom koji ulaže u određenu aktivnost, daje mu motivaciju da se trudi još više. Ukoliko ovakve nagrade zamijenite materijalnima, možete očekivati da će dijete obavljati određene aktivnosti samo kako bi dobilo materijalnu nagradu. Motivacija će mu potpuno pasti onog trenutka kada mu kupite sve što je do sada želio. Ne pretjerujte s nagradama. Ukoliko za svaku sitnicu dijete pohvalite i nagradite, smatrat će da je baš sve što radi vrijedno nagrade, pohvale i divljenja, a svjesni ste i sami da to nije tako. Kada dijete, koje ima prečeste nagrade za sitnice jednog dana postane odrastao čovjek ono ulazi u frustraciju na svaku kritiku jer se nije naučilo nositi s nečim što nije pohvala. Vjerujem da je svakome njegovo dijete najbolje i da uvijek tražimo dobre stvari u svakom ponašanju, no važno je biti realan i objektivno sagledati situaciju. Zaključno bih dodala kako su i nagrade i kazne jako bitne za djetetov odgoj i one mu daju smjernice na njegova ponašanja. Trudite se uvijek djeci jasno objasniti zašto je određeno ponašanje izazvalo određenu posljedicu (kaznu ili nagradu). Vrlo je bitno da dijete shvaća gdje je pogriješilo i da svjesno prihvaća posljedicu za vlastito ponašanje. Nadam se kako sam vam uspjela približiti ovu temu, svakako predlažem da pogledate i edukaciju https://obrozovanje.com/courses/kako-pronaci-primjerenu-kaznu-za-neprihvatljivo-ponasanje/ u kojoj ćete pronaći još brojne primjere, a za individualne razgovore, zakažite svoj termin.

Ana Marija Đaniš

Biography

Coach i certificirani hipnoterapeut za poduzetnice i ambiciozne žene koje žele podići svoj život i karijeru na viši nivo s osjećajem zadovoljstva.

Courses

Nauči voljeti svoje tijelo

Postavi zdrave granice i nauči reći ne

RAZBIJ LIMITIRAJUĆA UVJERENJA I NAUČI CJENITI SEBE

Tajne Ženske i Muške Energije: Dubinsko Razumijevanje