Koliko puta ste se našli u situaciji kada dijete ne želi poslušati vaše zahtjeve? Koliko puta ste se osjećali nemoćno jer ne znate kako pristupiti određenom negodovanju, plakanju ili tantrumu? Vjerujem da su se svi roditelji nebrojeno puta pronašli u sličnoj situaciji, znam kako vam je i sama sam se u sličnim situacijama zatekla stotinama puta. Moram vam reći jednu bitnu stvar, a to je, naći ćete se još puno puta u takvim situacijama i sasvim je normalno da vaša djeca iskušavaju vaše granice, a vaše je da ih čvrsto držite na mjestu. Dosljednost je glavna i najsloženija stavka odgoja.
Danas ću vam pokušati dati određene smjernice, na koji način postupati u određenim situacijama. Da bismo bolje shvatili vlastita ponašanja, jako je bitno pokušati shvatiti dijete. Proći ću kroz nekoliko uobičajenih situacija u kojima smo se svi našli bezbroj puta.
- Dijete vaše zahtjeve na čuje
Nije istina da dijete ne čuje ono što mu govorite, samo vas ne doživljava na način da bi očekivano reagiralo na vaše zahtjeve. Kako bi vas dijete zaista slušalo, morate biti sigurni da imate njegovu pozornost. Ukoliko želite da dijete dođe jesti, a ono se upravo igra, potpuno je očekivano da dijete neće dobrovoljno prekinuti igru i krenuti za stol bez vaše inicijative. Kako biste dobili djetetovu pozornost, morate prekinuti radnju koju ono radi, u ovom slučaju igru. S djetetom ostvarite kontakt očima i tako ćete se uvjeriti da vas sluša. Često puta ćete dobiti negodovanje na vaš zahtjev, jer je igra zanimljivija aktivnost od ručka, ali nastojte biti ustrajni u tome da se vaš zahtjev ostvari.
- Ne želi prihvatiti dogovor
Odrasli ponekad od djece očekuju da se ponašaju kao veliki i da sve zahtjeve odrade sad i odmah, ponekad to nije tako. Većina djece će na vaše zahtjeve reagirati s negodovanjem i pokušajem izbjegavanja, a to je zato jer iskušavaju vaše granice. Potpuno je normalno i prihvatljivo ponašanje djeteta da iskušava granice u odgoju, međutim, roditelji su ti koji se tih granica trebaju držati kako bi dogovor bio ostvariv. Vratiti ću se malo na ručak, obavijestili ste dijete da je vrijeme za ručak i sigurni ste da vas je zaista čulo. Ukoliko niste postavili jasnu granicu kada dijete treba doći za stol, budite sigurni da će dijete nastaviti s igrom (osim ako nije zaista gladno). Ako djetetu jasno kažete: “Vrijeme je za ručak, odmah kreni prati ruke i za stol.” ono će imati točne informacije o tome što mora napraviti. U ovom trenu postoji mogućnost odbijanja vašeg zahtjeva, no vi ste ti koji postavljate granicu i jasno se držite iste. Moram naglasiti kako naš razgovor s djetetom uvijek treba biti mirnog i staloženog tona, bez vikanja i uznemiravanja, pa čak i kada vas dovede do ruba živčanog sloma.
- Pronalazi milijun razloga kako bi izbjeglo izvršiti zadatak
Ovo je jedna od izvrsnih osobina ukoliko je vaše dijete posjeduje i gledajte ne nju vrlo pozitivno. Kada dijete pokušava pronaći razloge da izbjegne obavljanje nekog zadatka ili dogovora, ono zapravo razvija svoje mišljenje, kreativnost i zaključivanje. Možda vam sada nije najjasnije pa ću objasniti na primjeru našeg ručka opet. Ukoliko smo djetetu dali jasne upute i sigurni smo da ih je čulo, a ono traži izgovore da se nastavi igrati, budite sigurni da je vaše dijete u tom trenutku u vrlo visokoj moždanoj aktivnosti. Ono pronalazi načine kako vas nagovoriti da odustanete od svog zahtjeva za ručkom jer se želi igrati. Zamislite sada odraslog čovjeka koji želi ostvariti svoj cilj (kao što je kao dijete imao cilj igrati se) i uporan je u promišljanju na koji način doći di željenog cilja. Jeste li ponosni na tog odraslog čovjeka? Vjerujem da jeste, pa tako budite ponosni i na dijete koje radi istu stvar. Naravno, vaša granica je postavljena i treba se poštivati, ali one rečenice “Bez rasprave”, “Ne želim slušati izgovore” ili “Jer sam ja tako rekla”, ne treba biti dio vašeg rječnika.
- Na naše zahtjeve reagira vrlo burno
Djeca su potpuni hedonisti u suštini i svoje zahtjeve i potrebe uvijek stavljaju na prvo mjesto, zato su njihove reakcije ponekad burne. Teško kontroliraju emocije i zato je jako bitno od najranijeg doba raditi na imenovanju i prepoznavanju emocije te pravilnom reakcijom na istu. To su vještine koje je potrebno vježbati i učiti te više puta ponavljati kako bi se naučile. Također, jako je bitno da roditelji prepoznaju određenu emociju kako bi pomogli djetetu imenovati ju i pronaći pravu reakciju na tu emociju. Da pojasnim kroz primjer, opet se vraćam na naš ručak. Dijete je dobilo jasnu informaciju i čulo vas je, ali ne želi poslušati. Vi ste uporni u naumu da se vaš zahtjev odobri, a dijete počinje burno reagirati: viče, plače, lupa nogama, tuče vas… u tom trenu vi prepoznajete da se u djetetu stvorila ljutnja kao emocije i djetetova reakcija na tu emociju je vrlo intenzivna. Vaš zadatak je najprije smiriti dijete kako bi se njegove reakcije smirile (zagrlite ga, utješite). Nakon smirivanja reakcije, potrebno je iskomunicirati emociju. Pokušajte djetetu dati neke prikladnije ideje kako na ljutnju reagirati. Tada jasno dajte do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da se vaš zahtjev treba ostvariti u svakom slučaju, pa čak i kada se u djetetu stvori neka neugodna emocija poput ljutnje.
- Nezadovoljene djetetove potrebe dovode do neprihvatljivih ponašanja
Svako dijete ima osnovne životne potrebe koje moraju biti zadovoljene kako bismo ostvarili suradnju. Pokušajte to sagledati očima odraslih, gladni ste – mrzovoljni ste, neispavani ste – mrzovoljni ste, žedni ste – mrzovoljni ste, no vi kao odrasli ljudi možete svoje potrebe kontrolirati i sami zadovoljiti. Djeca to ne mogu, oni to moraju naučiti i za to im je potrebna vaša pomoć. Zato, nikada ne tražite od djeteta da obavlja bilo kakav zadatak dok mu osnovne potrebe nisu zadovoljene, time svjesno ulazite u sukob. Ponekad je bolje prolongirati određene zahtjeve nego ih forsirati kada za njih nije vrijeme. Znam da se ponekad nalazimo u situacijama koje od nas iziskuju odrađivanje nekih zadataka, a djetetove potrebe nisu zadovoljene (npr. buđenje djeteta i odlazak u vrtić ili školu). U takvim situacijama, dobro je reći djetetu da razumijete kako njegova potreba nije zadovoljena, npr. “Vidim da si još pospan, ali u vrtić/školu zaista moramo ići”, no obaveza se mora obaviti.
Nadam se da sam vam bar u nekoj mjeri pojasnila kako adekvatno reagirati u određenim situacijama da bismo dobili djetetovu suradnju. Vjerujem da je nebrojen niz primjera s kojima se vi susrećete u svakodnevnom životu, voljela bih kada biste ih u komentarima podijelili s nama. Također vas želim ohrabriti na putu ka suradnji s vašom djecom i moram vam iz vlastitog primjera reći kako je ona zaista moguća. Potrebno je puno ulaganja, truda, razgovora i živaca, ali vjerujte, nagrada je neizmjerna. Uvijek kažem kako je teško odgajati djecu koja se bore za sebe, ali oni u konačnici u životu prođu puno bolje. Zato, usmjeravajte tu borbu za vašu djecu, ali ne protiv vas jer time ćete izgraditi mlade ljude koji će znati što žele i kako doći do toga, pritom ne gazeći druge ispred sebe.
Završila bih ovaj blog pozivom na pregled niza edukacija o granicama koje će uslijediti na ovoj našoj divnoj stranici. Granice su osnova našeg odgoja i bilo kojeg odnosa, zato imajte jasne granice prema drugima, ali i prema sebi.